10 najboljih rakija

10 najboljih rakija

Rakija ulazi u kategoriju prirodnog lijeka, tajnog narodnog oružja protiv mnogih bolesti, zajedno s maslinovim uljem, češnjakom (odnosno bijelim lukom), medom i drugim domaćim preparatima. Barem tako kažu...

Za bol u želucu, prehladu, gripu i slične bolesti kažu da nema boljeg lijeka od rakije! Ona će ubiti sve bakterije i viruse ako se koji nađu u vama. Preporučuje se i za bolove u mišićima, da ne govorimo o dezinfekciji rana, ali onda se koristi u vanjskoj primjeni (iako to mnogi zaboravljaju).

Odlično paše kao aperitiv, za jutarnje buđenje, uz sir i pršut, uz kulen, može prije i poslije ručka, navečer uz vino ili pivo (presijecanje žestokim pićem u nekim je krajevima uobičajeno), pomaže da lakše zaspite, da zaboravite, da se nasmijete. Međutim, ako niste pili domaću rakiju, niste je uopće pili!

Šljivovica

Jednom riječju – klasika! Barem u sjevernim dijelovima Hrvatske. Rijetko ćete naići na pravu šljivovicu u kojoj se osjeti miris i okus šljiva. Najčešće su jake, bez boje, s mirisom koji podsjeća samo na čisti alkohol, ali tek kad legne na želudac, osjetit ćete pravu šljivu kad vam se iz utrobe cijelim tijelom proširi neka čudna toplina.

Ako i naletite na lošiju verziju, ne može biti gora od loze. Ona će vam sigurno pomoći kod bolova u trbuhu, posebno ako ste pojeli nešto masno ili lošije kvalitete, šljiva će u sekundi razgraditi sve štetne (a i neštetne) tvari. Ipak, oprezno s njom! Pretjerano pijanstvo moglo bi biti gore od bilo kojeg do sad!

Travarica

Ono što je šljiva za sjeverni dio zemlje, to je travarica za južni – klasika! Postoji nebrojeno mnogo vrsta travarica, otprilike koliko i raznih ljekovitih biljaka i sela u Dalmaciji, pa vi izračunajte. Kad se kaže da rakija djeluje poput lijeka, prvenstveno se misli na travaricu, koja se među ostalima ističe i mirisom.

Od trava koje dolaze u rakiju i zbog kojih ona ima boju od žućkaste do zelenkaste, najčešće se koristi ruta, ali u obzir dolaze i metvica, lavanda, kadulja, ružmarin itd. Za dobivanje ljekovite travarice koristi se uglavnom pelin. Intenzitet mirisa i okusa, naravno, ovisi o tome koliko se dugo trava ostavi u boci. Ako patite od bolova u leđima, ništa vam neće pomoći kao masaža travaricom s pelinom.

Medica

Medna rakija, medova rakija, medica... poznati je istarski proizvod koji s dodatkom propolisa postaje pravi ljekoviti napitak. Nekad se pogrešno naziva medovina, što je naziv za vino s dodatkom meda. Medica pak u čitavoj ovoj priči o najboljim rakijama više od svih drugih vrsta ima karakteristike likera. U njoj će se naći 15 do 25, a rjeđe 30 posto alkohola.

Medica je također jedna od najopasnijih rakija – slatka, pitka, nježno klizi niz grlo, kad jednom počnete, nećete znati stati, a onda će biti prekasno. Za posljedice ne odgovaramo. Naravno, ovisi o pripremi koliko će biti slatka, ali upravo zbog toga ima određenu težinu zbog koje ju mnogi mogu piti u malim količinama i samo kao aperitiv. Medicu svakako morate probati, ali samo onu pravu – istarsku!

Loza

Dobru lozu teško je naći budući da se ionako vrlo često oplemenjuje travama. O onoj industrijskoj možemo reći samo to da je jako korisna kod zubobolje, posebno ako je u pitanju upala. Ništa vam neće bolje utrnuti zub od čašice, dvije ili tri loze, ali ako ode slučajno u grlo, izraz lica vam neće biti najsretniji.

E, sad, ljubitelji rakija će, naravno, reći da ima vrhunskih domaćih loza, ali svi oni kojima je ovo žestoko piće 'nešto što se mora', s lozom sigurno neće biti oduševljeni. Ona, uz komovicu, ima najmanje okusa i mirisa, a takva vrsta alkohola najčešće odbija. Stoga, ako spadate u grupu pivopija i vinopija, jedan čokanjčić loze bit će dovoljan...

Komovica

Ako ne znate što je komovica, zamislite lozu, samo u nešto gorem izdanju. Ona se naime priprema od 'ostataka' tvari za lozu te se daljnjim vrenjem dobiva komovica. U nekim dijelovima Slavonije postoje 'festivali' komovice na kojima se predstavljaju domaći proizvodi, ali i nju vrlo često kasnije kombiniraju s raznoraznim travama da poprave okus.

Međutim, kako je to i dalje 'narodni lijek', u takvim je kombinacijama zaista vrhunska. Slabi poznavatelji rakija teško mogu pronaći razliku između tih travarica, dobivenih od loze i od komovice. Za više informacija konzultirajte slavonske stručnjake.

Viljamovka

U posljednje se vrijeme sve više cijene rakije dobivene od čistih sorti voćki. Kako je za šljivovicu najbolja vrsta šljiva takozvana bistrica, tako je najcjenjenija rakija od kruške viljamovke. Bolju kvalitetu rakiji dat će sorta, tj. voćka bogatija šećerom i kiselinama.

Prirodna voćna rakija viljamovka jedna je od najcjenjenijih na našim prostorima, posebno se proizvodi u sjeveroistočnim dijelovima Hrvatske. Ne treba je miješati s kruškovcem (kao ni medicu s medovinom), likerom od kruške, jarko crvene boje koji se najčešće pije s malo mlijeka. Viljamovka se, naravno, ni s čime ne miješa, ona bez obzira na jačinu ima specifičan voćni okus.

Mastika

Iako se mastika u našoj zemlji baš ne priprema, makedonska je mastika poznata širom ovih prostora. Premda ona industrijski proizvedena nema ljekovitih svojstava (osim možda za masažu), domaća mastika priprema se od biljke anis koja je posebno dobra za dišne organe i za želučane probleme. Upravo joj anis daje neobičan, mentol okus zbog kojeg je mnogima odbojna.

S možda malim razlikama, makedonska je mastika isto što i grčki ouzo (uzo) i turski raki (čita se bez 'i'). Za razliku od drugih rakija, koje se piju u malim čašicama 0,03 l, mastika se često toči po jedan decilitar, ali se zatim miješa s vodom. Tako pomiješana prozirna tekućina postaje bijela poput mlijeka, ima blaži, ali jednako aromatičan okus.

Orahovica

Orahovica je poznata u svim dijelovima Hrvatske i poput nekih voćnih rakija nema velik postotak alkohola, pa gotovo da se može nazvati likerom. Orah općenito ima veliku primjenu i učinkovitost, linktura od zelenih oraha jača korijen kose, ulje se koristi za tamnjenje kože kod sunčanja, a sam plod izrazito je dobar za gastritis i masnoće u krvi.

Kad se od tako čudotvorno zdrave biljke pripremi rakija, ona ne može biti loša. Ima tamniju, smeđu boju čiji intenzitet ovisi o tome koliko se orasi dugo drže u rakiji, a okus je kombinacija slatkog i gorkog.

Biska

Biska je vrsta biljke, nekima možda poznatija pod imenom imela. Njeni plodovi su otrovni, dok stabljika i listovi imaju izrazito ljekovita svojstva. U starim je tekstovima zapisana kao lijek protiv epilepsije, ali i koječega drugog – regulira krvni tlak, hormonalne poremećaje te neke srčane tegobe.

Posebno poznato mjesto po pripremanju biske je istarski Vrh čiji je stanovnici spremaju od domaće komovice te miješaju s imelom i još tri vrste trave. Oni navodno imaju vlastiti, tajni recept, ali biska se radi duž čitave Istre, prema tome, to je najbolje mjesto ako želite probati pravu domaću rakiju od imele.

Višnjevac

Iako višnjevac uglavnom smatraju likerom, i on može biti bogat alkoholom kao i bilo koja druga vrsta rakije. Cijele, očišćene višnje stavljaju se u lozu ili komovicu da odstoje i fermentiraju, a rezultat je slatka, tamnocrvena tekućina, istovremeno jaka i pitka. Oni proizvodi pripremljeni s nešto manjim postotkom alkohola mogu se piti doslovce kao sokić.

Za pripremu višnjevca ne treba vam kuća, dvorište, kotao i slično, višnje u rakiji mogu stajati i na balkonu u stanu. Bitno je samo pogoditi mjeru, a mi ćemo vam odati još jednu tajnu: kad stavite višnje na vrenje, pritom ulijte i malo ruma, to će još više obogatiti okus vašem višnjevcu!

Logarska dolina,Kamniške Alpe,18.07.2010.

Logarska dolina nalazi se u Kamniškim ili Savinjskim Alpama. U duljini od sedam kilometara pruža se pod strmim sjevernim obroncima Ojstrice (na donjoj fotografiji lijevo) i Planjave (do Ojstrice desno). Na Planjavu se nastavlja s desne strane Kamniško sedlo i Brana. Sa sjeveroistočne strane dolinu zatvaraju planine Turska gora i Mrzla gora. Sve one su više od 2000 metara.

Na fotografiji ispod vidi se u središtu Kamniško sedlo s Branom desno i obroncima Planjave lijevo.



Na samom kraju doline je slap Rinka visine 90 metara. Tu počinje rječica Savinja koja se ulijeva u Savu.

Pokraj slapa je interesantno pozicioniran ugostiteljski objekt nazvan Orlovo gnijezdo. Ispod njega vidljive su posljedice lavina zime prije no što je nastala ova fotografija. Tu je mnoštvo nabacanih balvana otkinutih s padina oko slapa.



Iznad slapa Rinka put nastavlja do visoravni Okrešelj na kojoj je Frischaufov dom. Odavdje se otvara pogled pogled na Ojstricu i njenu sjevernu stijenu. U pozadini izviruje Krofička.



Okrešelj sa zapadne strane zatvara skupina vrhova koji se zovu Rinke. U blizini desnog ruba fotografije je slovensko-austrijska granica. Ne znam zašto je ovaj križ ovdje ali znatno pojačava ozračje mističnosti podno ovog hladnog zida.

NIJE ONA JOŠ ZA HITITI;)

GOGA

JASNA I JADRANKA

DEKICA JE DOBRO DOŠLA..;))

ONI NAŽALOST NISU IMALI SREĆE:(

BOG GA BLAGOSLOVIO MIRO

Kranjski ljiljan
Lilium corniolicum

Red: Liliales
Porodica: Liliaceae

Opis svojte:

Raste na gorskimi planinskim livadama, u šumskim zajednicama Querco-Fagetea.Kranjski ljiljan je zeljasta trajnica s podzemnom, jajolikom lukovicom. Stabljika je visoka 50-100 cm, nosi izmjenicno, gusto poredane, sulicaste, oko 8 cm duge, uspravno rastuce listove i na vrhu samo jedan cvijet. Cvjetovi su pravilni, dvospolni, jakog mirisa, narancasti ili crveno-narancasti. Sastoji se od 6 listica ocvjeca, tucka i 6 prašnika. Tucak ima nadraslu plodnicu s cunjastom njuškom, prašnicke niti su duge i nose velike prašnike žute boje. Plod je tobolac. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Prema životnom obliku je geofit. Pripada ilirsko-balkanskom flornom elementu, skupini ilirsko- balkanskih endemicnih vrsta

izlet na Mrežnicu,Zeleni kut

«ZELENI KUT» ima

tradiciju dugu 40 godina (1.svibnja1967.g.). Obiteljsko je nasljeđe sa ugođajem domaćeg i prirodnog ambijenta. Nalazi se na 22. kilometru od ulaza u Karlovac prema smjeru Ogulina na senjskoj prometn

ici. Restoran je smješten na lijevoj obali rijeke Mrežnice i prekrasnom slapu koji je riječnim otokom podijeljen na 2 dijela. Okružen je prirodom: riječnim kanjonima, ( koji je u večernjim satima osvijetljen kao i slap iznad kojega svaki ljubitelj prirode može doživjeti najbolje od nje uz zvuk zrikavaca, kreket žaba i šum vode ) te šumama bukve i graba(bogate gljivama i dr.

šumskim plodovima). Zbog svoje flore i faune omiljeno je posjetište ljubitelja raftinga, kanuinga, šetača, lovaca, ribolovaca, raznih kolekcionara ali i onih željnih mira i spokoja (pisci, slikari i dr. umjetnici) «ZELENI KUT» - mjesto gdje sva osjetila uživaju!

izlet na Plitvice,17.01.2010.

Sabor Narodne Republike Hrvatske je 8.04.1949. Zakonom proglasio Plitvička jezera »predjelom naročite prirodne ljepote«, nacionalnim parkom, odredivši da »područje Nacionalnog parka obuhvaća one dijelove kotara Korenica, Otočac, Slunj i Ogulin oko Plitvičkih jezera koji u šumsko uzgojnom i turističkom pogledu sačinjavaju jednu cjelinu.
Nacionalni park se prostire na teritoriju od 19.462 ha, od čega na šume otpada 15.715 ha, vode 217 ha i travnjake sa seoskim prostorima 3.530 ha. Privatno je oko 3.000 ha, dok društvenim zemljištem upravlja radna organizacija Nacionalni park Plitvice. Smješten je na nadmorskoj visini od 408 do 1.280 metara. Zbog atraktivnosti fenomena prirode i povoljnog prometno-zemljopisnog položaja, posljednjih godina prihvaća nešto manje od milijun posjetitelja iz zemlje i svijeta.
Organizacija Ujedinjenih naroda, u skladu s Konvencijom o zaštiti svjetskog kulturnog i prirodnog nasljeđa, ustanovila je Listu svjetske kulturne prirodne baštine od opće i izuzetne vrijednosti za čovječanstvo. Naša zemlja supotpisnica je spomenute Konvencije.
Komitet za zaštitu svjetskih kulturnih i prirodnih dobara unio je 1979. godine, na prijedlog SlV-a, Nacionalni park Plitvička jezera u Listu svjetske baštine. Nacionalni park je, a međuvremenu, primio brojna priznanja za požrtvovani rad na ostvarenju programa »Čovjek i priroda« od kojih je najvrednija, Nagrada AVNOJ-a. Sve je to za Nacionalni park ne samo velika čast već i golema obaveza sadašnje i budućih generacija.

Plitvička jezera - biodinamički fenomen krških voda


Na prostoru između Male Kapele i Ličke Plješevice, smjestila su se Plitvička jezera u stepeničastom nizu travertinskih pregrada izvorišnog područja rijeke Korane. Podrijetlo sedrenih pregrada objasnio je Ivo Pevalek:
»Plitvička jezera su zbog djelovanja sedrotvoraca biodinamički sustav i samo je u progresivnom stanju tog biodinamičkog sustava njihova budućnost«.
Na temelju dosadašnjih saznanja, geološku podlogu Plitvičkih jezera čine stijene mezozijske starosti sastavljene od karbonatnih taloga biogenog porijekla, debljih od 4.000 metara. Tektonske sile poremetile su, tokom milijuna godina, prvobitni položaj taloga i stvorile brdovit kraj, na danas trošnim dolomitima i čvrstim vapnencima. Oborinske vode pomoću ugljične kiseline otapaju karbonate i stvaraju krški reljef s vrtačama, ponorima, spiljama i podzemnim tokovima vode. U krškom podzemlju sakupljene vode izbijaju na površinu u vidu krških vrela i manjih izvora, odakle teku potocima, napajajući jezerski sistem vodom obogaćenom otopljenim karbonatima.
Riječnu dolinu pregradile su prirodne brane i stvorile niz riječnih jezera, međusobno povezanih slapovima. U tom, inače krškom krajoliku, izdvaja se dio s dubljim i starijim slojevima stijena, koje sadržavaju, uz karbonate, nepropusne gline i lapore. Na tom dijelu reljefa leže prostranija Gornja jezera, dok su Donja jezera duboko usječena u vapnenački kanjon. Stvaranje travertina, koji je vjekovima gradio brave u riječnoj dolini, uslovljeno je klimatskim prilikama, tlom, bogatim i raznovrsnim živim, biljnim i životinjskim svijetom, neporemećenim negativnim Ijudskim utjecajima.
Na granici između maritimne i kontinentalne klime, Plitvička jezera imaju relativno toplu jesen, a Ijetnu žegu ublaženu nadmorskim visinama, sa ravno mjerno raspoređenim oborinama, koje omogućuju potrebnu vlažnost tla.

Jezera i slapovi


Kraj svakog imenovanog jezera naći ćete tablu s nazivom jezera, njegovom površinom i dubinom. Slične oznake susrest ćete i o drugim pojavama, kao što su narodni nazivi nekih slapova ili neke značajne karakteristike fenomena prirode.
Narod je imenovao 16 jezera koja ćemo ovdje kratko nabrojati, a legende o njima naći ćete u literaturi. Kod toga nemojte zaboraviti priču o Crnoj kraljici koja je narodu ova jezera poklonila, a možda će Vam ostati u sjećanju i neko od 16 imenovanih jezera: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Vir, Veliki i Mali Jovinovac (jezero), Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki burget i Kozjak a sustavu Gornjih jezera, iznad kojih su Plitvički hoteli, dok su Milanovac, Gavanovac, Kaluderovac i Novakovića brod u sustavu Donjih jezera.
Gornja jezera napajaju Bijela i Crna rijeka, a na km od ušća u Prošćansko jezero spajaju se u Maticu. U Prošćansko jezero uz jugo zapadni zaljev Liman utječe i manji potok Sušanj, dok cijelom zapadnom obalom nailaze manja vrelca s kraćim tokovima. Slične pritoke utječu u jezero Kozjak kao što su potok Matijaševac i Jasenovački potok, a istoimene drage, dok potok Silicu u Kozjačkoj drazi možemo smatrati bujicom.
Značajna pritoka Kozjaka na istoku je Riječica u duboko usječenoj i bujne šume sakrivenoj i razvedenoj dolini s brojnim sedrenim kaskadama i bistrim dolomitnim izvorima. Na kraju jezerskog sustava nailazimo na potok Plitvicu s pritokom Sartuk koji posjeduju kao i Crna i Bijela rijeka svojstva krških izvora i vodotoka. Napuštajući svoj kanjon preko plitvičke visoravni, ruši se potok Plitvica 78 m visokim slapom u donjojezerski kanjon i spajajući se s vodama Novaković broda u Sastavke, rađa rijeku Koranu.
No isto tako, kako smo iznad Prošćanskog jezera utvrdili prisutnost izumrlih jezera, rađaju se nova u Kanjonu Korane, od njezinog četvrtog slapa. Umjesto izumrlog drveća nastupaju zajednice vodenih paprati, preslice, trstike i šaševi, nekadašnja ispasišta potopljena su vodom, a sedrene barijere nastavljaju započetim intenzivnim rastom.

Šume, travnjaci i životinjski svijet


U Parku vas mogu privući i oduševiti predivne prirodne šume, bukve i jele, sa smrekama, javorom, jasenom, borom i njihovim proljetnim cvjetnim sagom, Ijetnom svježinom, jesenskim bojama i zimskom bjelinom snježnog pokrivača ili na toplim padinama uz jezera submediteranski elementi, kao što su crni jasen, crni grab, favor gluhač i ruj koji bogatom paletom jesenjih boja daju cjelokupnom ambijentu specifičnu notu plitvičkog ugođaja.
Planinske livade i proplanci otvaraju Vam vidike i razveseljuju Vaš pogled na planine, vode, skrovita sela i zaseoke, a u doba cvatnje opajaju Vas nepreglednim sagom livadnog cvijeća, zujanjem insekata, cvrkutom ptica i lepršanjem šarenih leptira. Ako ste spremni strpljivo sjediti na skrovitom rubu šume, možete dočekati srnu kako plahovito vodi svoje lane, objesnu igru malih lisica, predvečernje šuljanje jazavca ili sa više sreće medvjedicu kako oprezno vodi svoja dva medvjedića, ili nadasve mudrog i plahovitog vuka u potrazi za hranom. Možda će Vas uz vodotok usrećiti vidra, skok pastrve za mušicom ili brzi let vodomara.
Šume Nacionalnog parka mogli bismo podijeliti na dolomitni i vapnenački kompleks. Dolomitne zajednice su tercijarne borove, crnograbove, smrekove i bukovo-jelove šume a prisutni su i prelazni oblici. Na području vapnenca je manji broj tipova šuma zastupljen, ali zauzimaju relativno velik prostor. Tu ćemo naći zajednicu smreke s papratima, učešće smreke u bukovim šumama, šikare crnog graba, šibljake ruja, skupine javora gluhača i kamenjare vriska. Uz obale jezera razvijene su hidrofilne zajednice crne johe, vise vrbe i rakite, trstici i šaševi.
Životinjski svijet pripada jugozapadno-europskom pojasu, kojeg karakteriziraju relikti iz tercijara, doseljenici sa sjevera i sredozemni predstavnici. Brojni su endemi, naročito u entomofauni. Prisutna je ihtiofauna, ostaci račjih vrsta, vodozemci i gmazovi. Determinirano je 126 vrsta ptica od kojih se oko sedamdeset ovdje stalno gnijezde.
Znatan je broj malih i velikih sisavaca. Medvjedi se ovdje brlože, vukovi kote. Oni su, zajedno s ostalim životinjskim svijetom pod posebnom zaštitom.